DECA SLEPA, PUZE PO PODU, KUĆA SKLONA PADU: Nemaštinu i bol ove porodice reči ne mogu opisati

0
5697

Muke običnog čoveka nisu strašne toliko koliko strašne – dok ne dođu sve zajedno. O nedaćama golog života satkanog od bolesti i nemaštine, koje ga pretvaraju u puko preživljavanje svedoči priča porodice Smukov iz Rume.

Običan život dvoje mladih ljudi i trudnoća koja je došla kao blagoslov krenula je nizbrdo zbog, kako Aleksandra Smukov, lekarske greške.

Njihove danas osamnaestogodišnje ćerke Nikolina i Ivana od rođenja boluju od hemipareze. Devojčice, koje su osobe sa stopostotnim invaliditetom, slamaju i najtvrđa srca svojom sudbinom. 

Iz doma porodice Smukov, po dolasku smo već iz dvorišta čuli graju. Ipak, ovde male dece nema. Tu su dve devojčice, koje se kreću uz teškoće. Da muka bude još veća, Ivana je i slepa, a po podu se kreće tako što se vuče. Ona je nestašnija, dok je Nikolina mirnija i ne traži mnogo pažnje.

Najveća moralna snaga roditelja koji su se izborili sa svim nedaćama svakako je sin Aleksandar, koji je im pomaže i brine o sestrama. Mladić natprosečne inteligencije, koji je od rođenja slep, tokom naše posete nije bio kod kuće jer je tokom radne nedelje u internatu u Zemunu. 

On niže uspehe, pa se tako na policama nižu njegovi trofeji koje dobija kao odličan šahista. Ponosna majka kaže da je on, iako je zbog tumora imao teške operacije na očima, ima ogromnu volju za životom.

Znate, slatko sam se nasmejala kad su se komšije pijane vraćale iz centra. Moj Aleksandar na biciklu, slep, pogodi ulicu i kuću, a oni su se šalili kako oni nisu mogli. Eto, sreća u nesreći, i uprkos tome što ne vidi veoma je samostalan, sve može sam, i velika nam je pomoć – priča majka. Mali genijalac spava u starom i lošem krevetu, a plakar za svoju odeću nema.

Tuđa nega i pomoć jedini je izvor prihoda porodice Smukov. Oni se, pored 24-časovne nege o dve bolesne devojčice bave poljoprivredom. Stoka i bašta obezbeđuju im osnovne potrepštine, dok gotovo 100 evra mesečno odlazi na lekove, jer su oboje bolesni.

Znate, kažu, dovoljna je tuđa nega. Ali, samo moji lekovi za dijabetes su 3.000 dinara mesečno. Devojčice nose pelene za odrasle, kojih se troši i do 10 dnevno, jer se Ivana vuče po podu i betonu i cepa ih. A znate i sami koliko one koštaju. Dok se namire komunalije, lekovi i pelene, ne ostaje gotovo ništa… – priča majka.

Da nesreća nikad ne ide sama, govori i to da im je oluja prošle godine napravila veliku materijalnu štetu, uništivši im sve useve i krov. Kuća koju su uprkos svemu brižljivo, poput čeda negovali, umalo se nije srušila kao kula od karata. Krov su, kako su mogli sanirali, ali buđ u kući i još neke neispravne instalacije čekaju – bolja vremena i pomoć još boljih ljudi.

Kako kažu, sami teško mogu. Snalaze se kako znaju i umeju, a dobri judi povremeno ih se sete, što im mnogo znači. U osnovnim potrepštinama pomaže ih i čuveni Mile Stolar, ali i neki susedi, pa i ljudi koji ih ne poznaju. 

Kupatilo bi trebalo urediti jer nije prilagođeno devojkama koje su osobe sa invaliditetom. Veš mašina gotovo da ne radi, pa preko napaćenih ruku majke prolaze i velike količine veša. Pomoglo bi još stoke, priključci za traktor koji bi olakšali rad u polju. Sve te male stvari, tako simbolične, a njima od velikog značaja, omogućile bi da ova petočlana porodica živi živote dostojne čoveka. 

Fotografije i prizori koje smo tamo snimili govore o borbi koju svakog dana biju ovi čestiti ljudi. O plemenitosti, ali i tome da su voljni i sami da pomognu kad mogu čak iako imaju tako malo govori to što je majka volonter u NURDOR-u, organizaciji koja pomaže deci oboleloj od raka…

Svako ko želi da pomogne, to može uplatiti uplatom na račun.

Aleksandra Smukov
broj računa: 355000000535113044
Vojvođanska banka

Ko ovim dobrim ljudima želi da pomogne to može da učini i lično, a kontakt osoba je majka Aleksandra Smukov, broj telefona 061/6688-530.

 

Suzana Trajković / espreso.rs

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here