Šta fali roditeljima koji kače dečje knjižice sa svim peticama? Da li leče frustracije ili ispunjavaju svoje ambicije
Poslednji dani juna pravi su pakao za tri vrste korisnika društvenih mreža: onih koji “skroluju” zbog prirode posla, onih čija deca nisu sa svim peticama, kao i oni koji uopšte nemaju decu. Post do posta iskače, a sve same fotografije knjižica odlikaša, koje, gle paradoksa – ne postavljaju mališani već njihovi roditelji!
Od kako su deca otišla na raspust, društvene mreže su preplavljene postovima koje prikazuju đačke knjižice i ocene deteta. Pogađate, ako već ne znate – u pitanju su sve sami odlikaši sa primernim vladanjem, koji se ističu samo po dobrom. Nijedna četvorka. Nijedan neopravdani izostanak.
Onda shvatite da vaš mališan ima jednu četvorku i dva neopravdana, i možda vas je sramota da pričate o tome? Grešite! Za ljude koji ovo rade, i stručnjaci imaju objašnjenje i kritiku.
Psiholog Aleksandra Janković, smatra da je ovaj trend usko povezan sa neispunjenim ambicijama samih roditelja. Kako kaže, oni ljudi koji su ostvareni, nemaju potrebe da se proslavljaju preko sopstvene dece.
– Dobro pitanje za te roditelje koji kače fotografije knjižice svoje dece jeste – zašto nikada nisu okačili svoju? Jer je često reč upravo o tome, da se preko dece leče neke frustracije, kompleksi, osećaj inferiornosti. Naravno, tu je i osećaj ponosa, i to je svakako ispravno, jer pravo svakog roditelja da se ponosi uspehom svog deteta, ali često se prelazi granica dobrog ukusa i mere – kaže Janković.
Koliko god da je roditelj radio sa detetom i pomagao mu, donekle je to i njegova obaveza. Dakle, to je uspeh deteta, ne roditelja.
Jankovićka tvrdi da ovo svakako nije pravi i jedini način da neko iskaže divljenje. Postoji veliki broj načina da se postigne mnogo bolji efekat, a da niko ne počne da zadirkuje to dete jer se njegovi roditelji hvale knjižicom “na sva usta”, kao i da se roditelji dece koja nisu savršeni odlikaši ne osete manje vrednim i lošijim.
– Uz dužno poštovanje roditeljima, njihovom zalaganju i podsticanju, mislim da to jednostavno nije pravi način iskaže divljenje, nego je više u pitanju takmičarski poriv da se drugima pokaže šta mi imamo, a drugi nemaju – objašnjava Janković.
Kako i sama kaže, svako čudo za tri dana. Pred nama je sezona odmora, letovanja, pa će društvene mreže preplaviti fotografije sa letovanja.
– Deca to umeju mnogo bolje da kategorišu, nego roditelji. Često deca onih roditelja koji ne spadaju u kategpriju omiljenih, najboljih, umeju duhovito da se osvrnu na to šta rade mame i tate čija su deca favoriti. A svaki roditelj koji je u poziciji da mu dete nije sa svim peticama i najbolje, mora svom mališanu da objasni da najbolje merilo inteligencije nije ta knjižica, nego nečiji život. I sam Veksler je rekao “Život je krajnje merilo inteligencije“.
Tako da je sasvim izvesno da će se u ovim situacijama lošije osećati roditelj, nego dete. Deca to sve uspešno kanališu. A savet za roditelje je najjednostavniji moguć:
– Odgovor na sve ovo ne treba da bude ni agresivan ni zlurad. Kažite “svaka čast, svu sreću vam želim, važno je da su nam deca zdrava i da zajedno napredujemo”, i to je to. Dovoljno je da čovek pohvali tu decu i roditelje, i time jasno skrene pažnju da ova vrsta takmičenja zaista nije neophodna – zaključuje psiholog Aleksandra Janković.
Ipak, na jednoj Fejsbuk stranici pojavio se i veoma zanimljiv status majke koji se tiše upravo ove teme:
(telegraf.rs)
Te petice mogu da okače mačku o rep. Na fakultetima im ništa, ama baš ništa ne znače. Mnogo je bolje da kod dece razvijaju radne navike, logičko razmišljanje, otvorenu komunikaciju itd. Osim toga, vreme kada su dobar uspeh u školama, pa i na fakultetima, značili bolji društveni status odavno je prošlo. To ne znači da deca ne treba da završavaju škole, uključujući i one najviše, već da to završene škole nisu pretpostavka srećnog života. Mogu biti i čestiti majstori, poljoprivrednici i da veoma lepo žive. Opšte obrazovanje, kulturni sadržaji i sl, zahvaljujući savremenim medijima, dostupni su svima i svako može raditi na sebi tokom čitavog života. Dale, roditelji, budite srećni ako su deca čestita, ako imaju hobi, ako nisu na nekoj hemiji i ako ste izgradili super odnos s njima i pravi sistem vrednosti. A to, da li imaju sve petice ili ne, malo je bitno u životu.