Evo šta finansiramo iz budžeta: VAŽNIJI GRADSKI PSI OD SEOSKE DECE!

2
1833

Vodeći računa o usaglašavanju sa standardima EU, naročito u onim manje važnim oblastima koje neće zaboleti političku elitu, participativno budžetiranje je dobilo svoje mesto i u ovogodišnjem zamajavanju radnog naroda bajkama o tome da se i oni nešto pitaju.

Da budemo načisto, u ovom procesu radi se o (po definiciji) većem uključivanju građana u proces formiranja budžetskog procesa. Sve u svemu, bla, bla, truć, kao i ostale stvari u ovom usaglašavanju sa evropskim vrednostima (osim naravno gej parade koja se, iz nekog razloga,  organizuje bez greške, nekako sa voljom).

Ipak, ove godine članovi komisije koja bira najboljih pet od mnoštva predloga građana, kao da su prevazišli sebe svojim infatilnim izborom. Iako nije poznato ni ko sedi u komisiji koja odlučuje o valjanosti predloga, niti po kojim se kriterijumima odlučuje.

Pored toga, stiče se utisak da ljudima u komisiji niko nije rekao da pored samog grada, postoje i seoska područja koja sa gradom čine jednu celinu, odnosno ono što se u nekadašnja vremena kolokvijalno nazivalo – mitrovačka opština.

Elem, čitamo predloge ne verujući svojim očima: dekorativna rasveta na pešačkom mostu, ekološki semafori, ograda oko Muzeja Srema, autobuska stajališta po selima i igralište za pse!!!

Da li je moguće da je “nezavisna”  komisija, pored predloga da se „Adaptiraju i saniraju sva dečija igrališta u Laćarku“ i „Izgradnje ribnjaka i mini parka za decu„, odabrala projekte „Igralište za kućne ljubimce“ i „Ogradu oko ekološkog lokaliteta„. Članovima komisije su, izgleda, važniji gradski psi od seoske dece!

Pa imaju li ti članovi komisije trunku morala (da ne kažemo baš mozga), pa su im preči psi u vlasništvu samozvane gradske elite nego deca koja odrastaju u ruralnom području opštine.

S druge strane, kada je u pitanju ograda oko arheloškog nalazišta, umesto građana, to bi, po logici stvari, morao da reši sam direktor Ljubiša Šulaja. Neka malo uštine iz svog buđelara, neka bude malo manje pohlepan, onda mi nećemo morati našim budžetskim novcem da ograđujemo lokalitete. Ne mora baš sva bliža familija da mu vuče budžetske plate i nameštenja, ima života i van državnih jasli.

I kada se sve navedeno uzme u obzir, jasno je da bi glasanje trebalo samo da da privid kako su građani pitani i kako građani, eto, u skladu sa preporukama EU, učestvuju u kreiranju budžeta. Sad samo da se odluče jesu li za ekološke semafore ili kereća igrališta. I tu svoju odluku da finansiraju iz budžeta koji pune.

Kao što finansiraju bezobrazno visoke odborničke naknade (i vlasti i opozicije), nikom potrebne funkcionere na mestima pomoćnika gradonačelnice, fiktivno zaposlene po lokalnoj samoupravi i javnim preduzećima, finansijsko muljanje “ćelavog onaniste” u sportskom savezu grada, Balvanovo reketiranje…

Da se i ne pominje glupi pokušaj zavlačenja novca u džepove roditelja školske dece, preko doniranih lopti.

OVDE MOŽETE SLUŠATI SMART RADIO

(M. Milivojević)

2 COMMENTS

  1. To o čemu građani odlučuju su jeftine sitnice, jeftina dekoracija. Radi se o ekstremnom nepoštovanju građana, bezobzirnom vređanju njihove sposobnosti rasuđivanja. Zar zaista neko u rukovodstvu grada može da pomisli da građani njihove predloge shvataju ozbiljno, a ne kao puko zamajavanje?
    Primer ozbiljnog prioriteta je trotoar u Starom šoru, u neposrednoj blizini Opšte bolnice, sa desne strane, na potezu od Šečersokaka do ulice Kralja Petra Prvog. Tim trotoarom je nemoguće hodati. Rupa, i to duboka, do rupe. A ulica je važna i prometna za građane jer se baš na tom potezu nalaze laboratorije, a i bolnica.
    Primer za svaku pohvalu je fasada biblioteke i galerije. Taj primer uliva nadu da će grad ulagati sredstva u ozbiljnije poslove od onih koji su ponuđeni građanima na odlučivanje.

  2. Sujeta je čudo, a „cenzura“ još veće :), svakako niisu svojstvene intelektualcima već onima koji misle da to jesu.

Оставите одговор на Verica Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here