Romanovska ovca, jedna od najplodnijih u svetu, nastala je u Rusiji, a selо Gibarac kod Šida može da se pohvali šampionskim grlima. Na farmi porodice Trifunović ima gotovo 200 ovaca, a uz pomenutu rasu tu su i il de frans i safolk. Ovog leta od 16 ovaca stiglo je rekordnih 54 jaganjaca. Vredni domaćin Aleksandar obrađuje i 70 jutara zemlje.
Pet godina je radio u Nemačkoj, ali je uvek znao da će se vratiti. Sa tadašnjom devojkom, a današnjom suprugom, kupio je kuću i zasnovao farmu, oslanjajući se na korene ovčarstva u porodici. Sada je to, kako kaže, ozbiljna priča, ovenčana nagradama Novosadskog sajma – četiri godine je šampion sa il de frans rasom, a dve godine sa rasom safolk. Postao je i sudija za ocenjivanje romanovskih ovaca na sajmovima.
“Želeli to da priznaju ili ne, ovčari nikada bolje nisu živeli – nijednom nije ostala puna štala. Možda se vuna ne prodaje kao nekada, ali tu su jaganjci ili, kao kod mene, grla za rasplod, gde se vodi računa o genetici. Potražnje za rasplodnim materijalom itekako ima. Onaj ko se bavi kvalitetnom genetikom, taj nikad neće imati dosta. Ko želi da živi dobro od ovog posla, trebalo bi da ima oko 100 ovaca, ali i da se trudi da prati inovacije”, kaže Aleksandar Trifunović, koji je prvi u Srbiji u upotrebu uveo inovativnu mašinu za šišanje ovaca, sečenje papaka, vakcinaciju.
Kada je reč o subvencijama, navodi da su one veliki vetar u leđa, te da su u Srbiji veće nego u zemljama okruženja.
“Na primer, kod nas su one 10.000 dinara po ovci, oko 85 evra, dok su u Hrvatskoj deset puta manje, oko osam evra. Oni imaju neke druge olakšice, na primer prilikom uvoza, jer se nalaze u Evropskoj uniji”, kaže naš sagovornik. Kao manu konkursa za dobijanje različitih podsticaja ističe bodovanje, za koje smatra da nekada nije korektno, kao i poistovećivanje stočara i ratara, posebno kada je reč o zakupu zemlje. Napominje i da sumnje u nameštanje konkursa mogu mlade stočare odvratiti od ovog posla.
Aleksandar veliku pažnju poklanja genetici, smatrajući da je to od interesa i za državu, za koju kaže da bi trebalo više da se zainteresuje i da omogući da se dozvole za uvoz izdaju brže, kao i da se priznaju vakcine koje se koriste u Evropi. Ostvario je toliko dobru saradnju sa farmama iz Češke, da ima pravo da svake godine bira potomke od novih grla.
“U Francuskoj sam još prošle godine u avgustu, od Žan Luka Beržera, jednog od najvećih uzgajivača il de frans ovaca na svetu, kupio ovna koji je bio četvrti na tamnošnjem sajmu, kao i četiri ženke koje su bile na prvom mestu, za gotovo 10.000 evra. To vam govori koliko su grla tražena i vredna. Pošto ide u penziju sa njim sam se dogovorio oko preuzimanja 110 grla i pet ovnova, ali ni dan-danas nisam dobio dozvolu za uvoz. To je velika nemarnost”, navodi Trifunović.
Isti problem ima i kada je reč o uvozu šampionskih grla il de frans i safolk. Kako kaže, takav safolk ovan nikada nije došao u našu zemlju, ni toliko skup, jer sa svim troškovima košta više od 8.500 evra, a ni toliko kvalitetan. Sajam je bio u drugom mesecu, a do sada nije dobio dozvolu.
“Ne uvozim klaoničnu robu, nego genetiku, koja bi trebalo da unapredi naše ovčarstvo. Zaradiću i ja, ali to je i u interesu države, da naša zemlja ima takav kvalitet”, ističe sagovornik.
U Ministarstvu poljoprivrede ističu ga se obavljanje prometa vrši u skladu sa aktuelnom epizootiološkom situacijom i prisustvom određenih zaraznih bolesti u zemlji izvoznici, kao i u zavisnosti od nacionalnih i međunarodnih propisa koji su na snazi i na osnovu kojih su izrađeni usaglašeni bilateralni uvozni sertifikati. Podećaju da je u 2024. godini slinavka i šap zabeležena u Nemačkoj, Mađarskoj i Slovačkoj, ali je trenutno na snazi samo zabrana uvoza iz Slovačke, s obzirom na to da su Nemačka i Mađarska u međuvremenu povratile slobodan status.
“Dakle, trajanje restriktivnih mera zabrane i uvoza ovaca i drugih životinja nisu administrativno određene, već su dinamične i zavise isključivo od prisustva zaraznih bolesti koje se mogu preneti u našu zemlju i podležu promenama shodno aktuelnoj epizootiološkoj situaciji. Bitno je napomenuti da se mere zabrane uvoza ne primenjuju jednostrano, jer je zemlja izvoznica u obavezi da adekvatne mere primenjuje i na svojoj teritoriji, u skladu sa međunarodnim obavezama”, ističu u Ministarstvu.
Ove godine, na razočaranje mnogih izlagača, ali i posetilaca, na Novosadskom sajmu nije održana izložba stoke – zbog bolesti slinavke i šap. Uzgajivači su ukazivali da su sajmovi, bez obzira na različite bolesti, održani u Hrvatskoj, Češkoj, Francuskoj. Ipak, njihovi apeli, čak i uz učešće na sopstvenu odgovornost i troškove dezinfekcije, nisu urodili plodom.
“Sajam je izuzetno važan, za marketing i stvaranje tržišta. Uz subvencije, on daje veliku motivaciju ovčarima. Kupci, pogotovo stranci, dolaze da gledaju šampionska grla. Ona zaista moraju da budu najbolja, jer ako im se ne svidi ponuda grla koja su odnela prva mesta, dalje ne žele ni da gledaju. Takođe, mnogi domaći kupci dolaze da se informišu o cenama, a kada se odluče za kupovinu, uvek će se opredeliti za uzgajivača kojeg su videli na sajmu, čak i ako grla nisu uvek zadovoljavajućeg kvaliteta”, pojašnjava Aleksandar Trifunović i dodaje da će, ukoliko izložbe ne bude sledeće godine, ovčarstvo biti na silaznoj putanji i početi drastično da opada.
