Igor Laćarac, predsednik Društva pčelara “Jovan Živanović” iz Sremske Mitrovice, balansira između prosvetarskog poziva i pčelinjaka podno Fruške gore. Od početničke tri košnice, preko ozbiljne proizvodnje i sopstvenog pakeraja, Laćarac opstaje i u vreme kada klimatske promene i velika uginuća pčela desetkuju pčelinjake širom Vojvodine.
Za Igora Laćarca sve je počelo 2013. godine. Tražeći alternativu i dodatni izvor prihoda pored posla komercijaliste, na nagovor prijatelja koji je već imao ozbiljan pčelinjak, kupio je prve tri košnice. Danas, 13 godina kasnije, njegov pčelinjak u Velikim Radincima, u podnožju Fruške gore, broji oko 170 košnica.
Put od početnika do iskusnog pčelara vodio je kroz stalno usavršavanje. Svoje košnice godinama vozi put Valjeva na bagremovu pašu, na Frušku goru ide zbog lipe, dok je u Banatu, tačnije u Bašaidu, redovan gost već četiri godine tokom cvetanja suncokreta i livadske paše.
– Pčelarstvo je fabrika pod vedrim nebom, a prošla sezona bila je surovi podsetnik na to. Dok je pretprošle godine prinos bio oko četiri tone meda, ove godine je spao na jedva dve. Klimatske promene uzele su danak. Prošlu zimu obeležilo je veliko uginuće pčela. Stradala mi je skoro trećina pčelinjaka. Iako zvaničnog stručnog mišljenja o uzrocima toga nema, u Vojvodini su gubici bili od 30 do 40 odsto, a znam i primere gde su ljudi od 55 košnica ostali na svega pet – kaže Laćarac.
Ovogodišnji bagrem Igor nije vrcao, dok su prinosi lipe bili skromni – oko 300 kilograma. Glavninu prinosa činio je suncokretov i livadski med (oko tonu i po). Za narednu sezonu nada se boljoj hidrološkoj situaciji.
– Potrebno je da u šumi bude vlage, da se dignu podzemne vode, što će uticati na bagrem. Nadam se da će do toga doći i da će biti više bagremovog meda – kaže naš sagovornik.
Iako danas radi kao nastavnik praktične nastave u Mašinskoj školi, pčelarstvo ostaje njegova velika ljubav i neophodna dopuna kućnog budžeta. Osim same proizvodnje meda, Laćarac je posao unapredio i sopstvenom pakirnicom.
– Imam mašine za pakovanje šećera i meda, što mi omogućava da med u kesicama direktno dostavljam kafićima, ugostiteljskim objektima i distributerima. To je treća delatnost kojom zaokružujem proizvodnju – objašnjava Igor.
Dok su ovi januarski dani u minusu, Igor ne brine za svoje pčele u Velikim Radincima.
– Sada su u klubu i miruju. Pčela nikada neće uginuti od hladnoće ako ima dovoljno hrane. Sve što sam do avgusta ostavio u košnicama, ostavljeno je njima da prezime. Do proleća nema diranja – zaključuje sagovornik.
