Pametni telefoni postali su naši najbliži saputnici. Oni nas bude, podsećaju na obaveze, vode kroz grad, čuvaju fotografije i povezuju nas sa drugima. Toliko su prisutni u našem životu da ih često ni ne doživljavamo kao tehnologiju, već kao produžetak ruke. Upravo zbog toga lako zaboravljamo da telefon ne radi samo za nas, već i za one koji žele da znaju što više o nama.
Svaka aplikacija koju instaliramo otvara vrata u našu privatnost. Kada pritisnemo dugme „Dozvoli pristup“, činimo to gotovo nesvesno, u žurbi da aplikacija proradi. Iza tog jednostavnog klika krije se složena industrija vredna milijarde, koja od tih podataka pravi bogatstvo. A podaci nisu apstraktni – oni govore o našim navikama, o mestima na kojima boravimo, o ljudima sa kojima komuniciramo, o stvarima koje nas zanimaju, pa čak i o našim slabostima.
Koliko to može biti ozbiljno pokazao je slučaj TikToka. Evropska unija je početkom 2025. godine kaznila ovu društvenu mrežu sa 530 miliona evra, nakon što je otkriveno da su podaci evropskih korisnika završavali u Kini bez odgovarajuće zaštite i bez njihovog znanja. Nisu u pitanju bili samo javni snimci i objave, već i informacije o lokaciji, uređajima i ponašanju ljudi na mreži. Drugim rečima, ono što su milioni korisnika smatrali ličnim i sigurnim u jednom trenutku je prešlo granice kontinenata, u sisteme i baze nad kojima nisu imali nikakvu kontrolu.
Ovaj primer jasno pokazuje koliko je tanka linija između korisnog alata i špijuna u džepu. Dok mi mislimo da je aplikacija tu da nam olakša svakodnevicu ili pruži zabavu, ona u pozadini skuplja podatke koji se zatim pretvaraju u moćan instrument. Na osnovu njih kreiraju se reklame koje pogađaju tačno u naše želje, a neretko i profili koji o nama govore više nego što bismo želeli da otkrijemo i najbližima.
I zato bi svako trebalo da se zapita da li bi ove iste informacije dao nepoznatom čoveku na ulici, ili komšiji koga jedva poznaje. Ako ne bismo, zašto ih onda bez razmišljanja prepuštamo aplikaciji koju smo instalirali za par sekundi?
Rešenje naravno nije da odbacimo telefone. Oni su postali deo našeg života i teško bismo mogli bez njih. Ali možemo da budemo svesniji. Možemo da obratimo pažnju na to šta delimo, da razmislimo pre nego što damo dozvolu i da povremeno proverimo koliko su nam postavke privatnosti zapravo u korist.
Pametni telefon jeste naš pomoćnik, ali može biti i naš najuporniji posmatrač. Granica između te dve uloge zavisi samo od toga koliko smo spremni da zaštitimo sebe u digitalnom svetu.
Zoran Hardi
Cybersecurity Specialist │ AI Threat Analyst
B.Eng. in Information Technology