Dok potrošači svakodnevno broje dinare ispred rafova, pitanje koje se nameće samo od sebe glasi: zašto hrana poskupljuje i ko na tome najviše zarađuje? Iako se kao opravdanje često navode globalne krize, inflacija, energenti i loši prinosi, sve više podataka i iskustava građana ukazuje na jedan ključni faktor – pohlepu velikih trgovinskih lanaca.
Proizvođači hrane, naročito mali i srednji, već godinama upozoravaju da njihove otkupne cene rastu znatno sporije od maloprodajnih. Mleko koje se od seljaka otkupi po jednoj ceni, na polici se pojavljuje i po dva ili tri puta skuplje. Isto važi za meso, voće, povrće i osnovne životne namirnice. Razlika ne ide proizvođačima – ona ostaje trgovcima.
Veliki trgovinski lanci imaju ogromnu pregovaračku snagu. Oni diktiraju uslove dobavljačima, nameću rabate, dodatne takse za „ulazak na raf“, marketing i logistiku. Proizvođač često nema izbora: ili prihvati nepovoljne uslove ili ostaje bez pristupa tržištu. Ta koncentracija moći omogućava lancima da bez stvarne konkurencije formiraju visoke marže.
Inflacija je realan problem, ali se često koristi kao univerzalni izgovor za poskupljenja. Kada troškovi porastu 5 ili 10 odsto, cene na rafovima skaču 20 ili 30 odsto. Kada troškovi kasnije padnu – cene ostaju iste. Taj obrazac jasno pokazuje da se ne radi samo o preživljavanju, već o maksimizaciji profita.
Dok standard građana pada, godišnji izveštaji velikih trgovinskih lanaca pokazuju stabilne ili čak rekordne profite. To znači da teret krize ne dele svi podjednako. Najviše gube potrošači, zatim proizvođači, dok se dobit sliva u ruke nekolicine velikih sistema.
Šta može da se uradi? Rešenje ne leži u pukim apelima, već u jačoj kontroli tržišta: ograničavanje trgovačkih marži na osnovne životne namirnice, jačanje antimonopolskih institucija, transparentno prikazivanje strukture cena, kao i podrška lokalnim proizvođačima i direktnoj prodaji.
Dok se to ne desi, građani će i dalje imati osećaj da ih neko svakodnevno „dere na kasi“. Jer kada cene hrane rastu bez realnog pokrića u troškovima, teško je naći drugi naziv osim – pohlepa.
