Oskrnavili grobnicu i opljačkali nakit: SADA ĆE ROBIJATI ZBOG TOGA!

0
3207

Apelacioni sud u Novom Sadu potvrdio je presudu Osnovnog suda u Staroj Pazovi kojom su Srđan Škrbić (43) iz Starih Banovaca i Miroslav Kosić (40) iz Žablja, osuđeni na po tri godine zatvora zbog skrnavljenja i pljačke groba učiteljice Dragice Krstić iz Starih Banovaca. Njih dvojica su poslati na izdržavanje zatvorske kazne.

Škrbić i Kosić su bili osumnjičeni da su početkom decembra prošle godine pomerili betonsku grobnu ploču, a zatim izvukli iz sanduka posmrtne ostatke učiteljice, kako bi, sa posmrtnih ostataka uzeli zlatan nakit sa kojim je Dragica bila sahranjena. Iako su njih dvojica negirali ovo krivično delo, tokom sudskog procesa utvrđena je njihova krivica.

Dokazi koji su izneti na sudu, potvrdili su da upravo oni stoje iza jezivog zločina o kojem se još priča u Starim Banovcima, a koji je otkrio radnik JP “Čistoća” koji je tog jutra došao da počisti stazu na groblju.

Raskopan grob i lobanja koja je stojala na nadgobnom spomeniku, potresla je radnika koji je morao da zatraži lekarsku pomoć. U prvi mah policija, kao i meštani sela pomislili su da je u pitanju sektaški obred, ali da će nekome pasti na pamet da krade zlatni nakit iz sanduka sahranjenog pokojnika to niko nije očekivao.

Kada je utvrđeno da u sanduku nedostaje zlatni nakit, policija je odmah istragu usmerila na krađu i za nekoliko dana uhapsila počinioce.

Srđan Škrbić, koji je već robijao zbog krađa, nepunih mesec dana pre ovog krivičnog dela izašao je iza zidina KPZ u Sremskoj Mitrovici. Pretpostavka je da je tamo i upoznao Kosića, sa kojim je oskrnavio i opljačkao grob učiteljice.

Miroslav je došao kod njega u Stare Banovce, a onda su razmišljali kako da dođu do novca. U jednom trenutku, Srđan se setio kako je pre 25 godina Dragica sahranjena sa zlatnim nakitom i predložio jezivu ideju – kaže izvor iz istrage, dodajući da su pokradeno zlato odmah prodali za 400 evra.

Tokom istrage utvrđeno je da Škrbić i Kosić nisu ni imali nameru da preusmere istragu na sektu, tako što su lobanju ostavili na nadgrobni spomenik. Njima je u tom trenutku samo bilo važno da dođu do plena, a o posmrtnim ostacima nisu ni razmišljali.

(S. Kostić)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here