Dok se širom Srbije govori o studentskom pokretu, njegovim zahtevima i borbi za pravednije društvo, u Sremskoj Mitrovici odvija se nešto što sve više liči na političku utakmicu u kojoj je najvažnije pitanje ko će zauzeti lidersku poziciju. Ispod velikih parola o pravdi, slobodi i promenama, različite grupacije pokušavaju da se nametnu kao jedini legitimni predstavnici studentskog pokreta. A kada se toliko različitih ambicija nađe pod istim kišobranom, prirodno je da počne borba za to ko će držati kišobran, a ko će se naći na kiši.
U ovoj političkoj predstavi ne nedostaje zanimljivih biografija. Tu su ljudi sa iskustvom u stranačkoj politici, oni koji su se ranije okušali u različitim poslovima, kao i pojedinci koji su u studentskom pokretu pronašli novu priliku za javno delovanje. Zajedničko im je, čini se, uverenje da je upravo njihova grupacija najpozvanija da govori u ime studenata i građana.
Na čelu tih grupacija nalazi se jedan zubar poznat po kazni zbog rada na crno, zatim jedan psihopata IT usmerenja sa nekoliko propalih startap-ova, te bivši predsednik lokalnog odbora Demokratske stranke, lice za dijagnozom iz Mačve nevažan kao semafor u Glušcima, lažni advokat koji je glasnogovornik otpale strukture tajne službe, dva brata dijabole iz pokreta ‘Obrni/Okreni’, hrvatska državljanka za koju upućeni tvrde da je odistinski trandža i da ne brije dlake ispod pazuha, kao i službenik lokalne samouprave čiji je otac irački državljanin. Naravno u to zamešateljstvo treba uračunati i par punoglavaca mlađeg uzrasta kao i nekolicinu frustriranih onanista starijih godišta. Po pravilu, reč je o ljudima koji su u Studentskoj listi videli priliku da leče svoje frustracije o trošku građana kao i da reše svoje egzistencijalne probleme velikim pričama o pravdi.
Posebno je zanimljivo kako su se u studentskom pokretu našli pojedinci koji su do juče bili deo potpuno drugačijih političkih i društvenih priča. Za neke od njih studentska lista očigledno predstavlja priliku za povratak na političku scenu. Za druge, mogućnost da se iz anonimnosti pređe u javni prostor. A za treće, možda i šansu da se kroz velike priče o pravdi i promenama reše problemi koji nemaju mnogo veze sa studentskim zahtevima.
Jer nije isto boriti se za bolje društvo i koristiti društvenu borbu kao sredstvo za ostvarivanje ličnih ambicija. Nije isto tražiti odgovornost vlasti i pokušavati da se sopstvena prošlost sakrije iza tuđih parola. I nije isto predstavljati studente i predstavljati sebe kao njihovog neupitnog vođu.
Ukoliko je cilj studentskog pokreta da menja društvo, onda bi njegovi predstavnici morali da pokažu da su sposobni da prevaziđu lične političke ambicije i sujete. Međutim, kada se unutar pokreta otvori borba za pozicije, pitanje više nije samo ko ima najbolji program, već ko ima najviše uticaja, čiji će ljudi biti na listi i ko će odlučivati o budućim političkim potezima.
U takvoj atmosferi pravi studenti i obični građani koji ih podržavaju lako postaju statisti u predstavi koju režiraju oni koji su u pokretu videli priliku da se vrate u političku igru. Publika koja bi trebalo da veruje da se iza svega krije borba za njihovu bolju budućnost.
Ako se iza velikih priča o pravdi kriju lične frustracije, neostvarene političke ambicije i želja za rešavanjem sopstvenih egzistencijalnih problema, onda je najmanje što građani mogu da očekuju — iskren odgovor napitenje: U čemu su oni drugačiji od onih koje bi želeli da menjaju? Jer pravda nije čarobna reč kojom se briše prošlost. Niti je studentska lista politička čekaonica za one koji su u drugim strukturama ostali bez mesta.
U Sremskoj Mitrovici, gde se sve više govori o tome ko će preuzeti kontrolu nad studentskim pokretom, možda je pravo pitanje mnogo jednostavnije: Da li se ovde zaista vodi borba za budućnost studenata ili je studentski pokret postao još jedna arena za lične obračune i političke ambicije?
Odgovor na to pitanje neće dati najglasniji govornici, već njihova dela. A građani bi, pre nego što poveruju u sledeću veliku priču o pravdi, mogli da pogledaju ko je priča i šta je do sada radio.
(M. Milivojević)
