Aleksandar Berček je jedan od najpoznatijih srpskih glumaca koji je igrao u mnogim popularnim i kultnim filmskim i televizijskim ostvarenjima. Rođen je u Vrdniku, 4. septembra 1950. godine.
Iako je u glumačkim krugovima poznat kao osoba koja ima tešku narav, odbijajući uloge za koje bi procenio da ne odgovaraju njegovim sposobnostima, željama i ambicijama, kako kažu „neće ni onako kako sam hoće“ – kao i svi pravi Sremci, retko daje intervjue i još ređe u javnosti govori o svom privatnom životu. Ipak, ostala je zabeleženo da je svojevremeno izjavio kako je imao teško detinjstvo. Zbog siromaštva bio je neuhranjeni dečak koji ni vojnu školu nije mogao da upiše. Iako je kasnije uspevao da se snađe i zaradi novac u mladosti mu nije bilo lako.
„Kad sam bio mali mene su roditelji samo trebali da nahrane i obuku. Posle sam shvatio da sve moram sam. Tek kada sam došao 1969. godine u Beograd osamostalio sam se. To je bilo neko srećno vreme pa su bile stipendije. Ja sam imao tri,“ pričao je Berček.
Ispričao je kako je tada imao više para on kao student nego njegov otac penziju. Tako je, nakon druge godine glume, kupio polovnog fiću, a otac ga je prijavio policiji misleći da je automobil ukraden.
No, sve mu to nije smetalo da se ostvari kao veliki glumac. Glumio je u desetinama zapaženih filmova („Vozi Miško“ – replika iz filma „Ko to tamo peva“ ušla je u sam vrh najčešće pominjanih uzrečica), a ostvario je i dvadesetak pozorišnih uloga. Ipak, Čibi je prvi lik koji ga je, kroz seriju „Otpisani“ afirmisao na jugoslovenskom prostoru. Ne treba zaboraviti da je, pored Miška, igrao i profesora Kostu Vujića, Paju Pandurovića (Porodično blago), Gorčila Veljkovića (Stižu dolari), Crvenog u Južnom vetru, Sikter efendiju u filmu Nož, Ljupčeta u Specijalnom vaspitanju, Bunjuela u Nacionalnoj klasi, Đoku u filmu Majstori, majstori, Slobodana Miloševića u Dečku koji obećava. U svakom slučaju, radio se o stotinak vrlo zapaženih uloga koje je nemoguće sve nabrojati.
Više puta dobio je i nagradu Car Konstantin za najbolju mušku ulogu u filmovima, Nušićevu nagradu za životno delo kao i nagradu „Pavle Vujisić“ za glumački doprinos. Kritičari filma navode da Berčekova gluma počiva na sinhronom korišćenju urođenog talenta, neospornoj lucidnosti, izuzetnoj inteligenciji i suverenom vladanju glumačkom tehnikom. Zbog toga se o njemu kao glumcu može kao samosvojnom, autentičnom i originalnom.
Danas, svoje penzionerske dane provodi u Maloj Remeti podno Fruške gore. Tvrdi da nikad „gospodare nije imao“ i da nikad nije bio član nijedne partije, ali je zato socijalista po svom ubeđenju.
OVDE MOŽETE SLUŠATI SMART RADIO
(M. Milivojević)