U Domu rusinske zajednice u Šidu, među vezenim peškirima, mirisom starinskih kolača i dečjim glasovima koji uvežbavaju praznične pesme, živi upornost, zajedništvo i ljubav prema korenima. Tu priču već godinama ispisuje Udruženje žena „Marja”, na čijem čelu je Jasminka Dimitrijević, žena koja je tradiciju pretvorila u svakodnevicu.
Iako su brojčano malo Udruženje sa petnaestak članica, ono ima veliku ulogu u kulturnom životu Šida. Njihov rad tesno je povezan sa Kulturno-prosvetnim društvom „Đura Kiš”, a kroz pesmu, ručne radove i gastronomiju, ove žene čuvaju rusinske običaje, ali ih istovremeno otvaraju i prema svim drugim kulturama koje u ovom sremskom kraju žive.
– Okupile smo se da se naša tradicija ne zaboravi, ali i da je prenesemo na decu. Ako ona osete taj duh od malih nogu, on ostaje sa njima za ceo život – kaže Dimitrijević.
Tokom godine, članice „Marje” retko miruju. Učestvuju na etno-manifestacijama, postavljaju štandove, izlažu ručne radove i pripremaju tradicionalna jela. Posebno su aktivne u vreme velikih praznika poput Božića i Uskrsa, kada Dom dobija potpuno novo ruho.
– Za Badnje veče donosimo slamu, ukrašavamo prostor u duhu starih običaja i pozivamo decu da zajedno učestvujemo u obredima. Tada mali gosti prvi put osete toplinu tradicije koja se prenosi s kolena na koleno. U isto vreme, dečja pevačka grupa obilazi kuće i peva božićne pesme, baš kao nekada – sa setom priča naša sagovornica.
Uskrs je, kažu, posebna priča. Radionice ukrašavanja jaja okupljaju decu svih uzrasta, ali se ovde ne koriste moderne nalepnice ni industrijske boje.
– Učimo ih da farbaju jaja voskom, kao što su to radile naše bake. To nije samo tehnika, to je deo identiteta, jer tradicija nije nešto što se samo pamti, već je poenta živeti je – objašnjava Jasminka.
A posebno mesto u uskršnjim običajima zauzima uskršnja korpa sa paskom, simbol zajedništva, vere i porodičnog okupljanja.
– U tu korpicu polažu se farbana uskršnja jaja i paska, svečani hleb koji ima posebno značenje i način pripreme. Naime, od kuvanih jaja pravi se sirec, nalik siru, koji se cedi i daje surutku, a upravo od te surutke mesi se paska. Uz nju se u korpu dodaju i šunka, kobasice i druga praznična jela. Tako pripremljena, korpa se nosi u crkvu na osvećenje, a nakon toga porodice se vraćaju kući i upravo iz te korpe započinju uskršnji ručak. To je običaj koji čuvamo i prenosimo, jer u sebi nosi duh tradicije i porodične bliskosti – istakla je ona.
Svakog utorka, u prostorijama udruženja, održavaju se radionice i druženja. Tu se veze, plete, oslikavaju torbe, prave korpice i čuvaju stari zanati od zaborava. Posebnu pažnju posvećuju kolačima, koji se prave po receptima baka, a na manifestacijama predstavljaju jela poput čeregi, gorhelji, kapušnjiki, inače staro rusinsko jelo koje se tradicionalno, i najčešće priprema za Badnje veče. Nemaju velike finansijske mogućnosti, te ove žene pronalaze način da opstanu tako što prave likere, rukotvorine i ukrasne predmete koje izlažu i prodaju.
Ono što „Marju” čini posebnom jeste i njena otvorenost. Nastala kao udruženje koje neguje rusinsku tradiciju, u njenim redovima su i Srpkinje, Slovakinje i Hrvatice, pa čak i muškarci.
– Kod nas se poštuje tuđe, a voli svoje. To je naša snaga – ističe predsednica.
