U našoj maloj varoši, demokratija je u proteklom periodu dobila svoj originalni oblik – nešto između narodnog pozorišta i komedije apsurda. Sa jedne strane, imamo Zboraše, neumorne borce za pravo da prisustvuju sednicama skupštine, makar morali da probiju tri kordona obezbeđenja, potpišu pet peticija i prenoće na klupi ispred zgrade Gradske kuće. Njihov entuzijazam je toliki da bi ih građani mogli hladnokrvno proglasiti za lokalne heroje, da ih u komšiluku, a i šire, ne poznaju kao obične idiote koji su, ničim izazvani, zalutali na poligon političkog aktivizma.
Sa druge strane, tu je opozicija – ona prava, institucionalna, izabrana na izborima, s pečatom i legitimitetom. Oni, međutim, u skupštinskim klupama ne žele da sede. Jer, kako kažu, „nema smisla učestvovati u farsi“. Najzad, tu bi se mogli sa njima i složiti – zaista, nema! Samo što građani koji su ih izabrali, sad gledaju njihove prazne stolice i pitaju se da li se njihovi predstavnici bore za principe o kojima su tokom predizborne kampanje tupili na sav glas – ili za udobniju fotelju.
Tako je nastala čudesna politička simbioza: jedni se bore da uđu unutra, drugi da ostanu napolju. Jedni maštaju o transparentnosti, drugi o bojkotu. Jedni viču „pustite nas unutra!“, drugi „e baš nećemo unutra!“. I svi su, naravno, duboko ubeđeni da će baš oni – kad dođe njihov trenutak – „raditi u interesu svih građana“!
Prvo su odbornici Demokratske stranke povukli nogu i napustili skupštinu, a na poslednjoj sednici to su učinili i odbornici udruženja „Grad za sve nas„. Ako ovako nastave, uskoro ćemo imati gradski parlament u kojem se niko od opozicionih odbornika ne pojavljuje, iako svi oni žele da govore i da budu slušani. Umesto odbornika, u stolicama će sedeti duhovi političkih ideala, a dnevni red će otvarati pitanje „Ko je danas više u pravu – onaj koji ne sme ili onaj koji neće?“
A građani? Oni su, po običaju, samo publika. Na izborima su kupili kartu za prvu predstavu demokratije i, posle tričavih 35 godina, još uvek čekaju da počne. Samo što su glumci odavno zaboravili tekst, a režiser odavno odustao. Ali sve to nema veze – sledeće izbore će opet svi obećavati promene. Jedni iz kuloara Gradske kuće, drugi iz kafane, treći sa društvenih mreža.
Jer ako nas istorija nečemu uči, to je da kod nas promena uvek počinje tamo gde prestaje logika.
