SUDIJE omraženije od POLITIČARA? Dugačka lista zloupotreba ZAŠTITNIKA PRAVDE!

1
2478

Korupcija, predugi postupci, nepoštovanje kolega i stranaka: pojedine sudije svojim radom bacile su senku na jednu od najvažnijih profesija u svakom demokratskom društvu.

Jesu li sudije najomraženije ličnosti u gradu, postavlja se pitanje na osnovu kritika na njihov račun koji se često se mogu čuti u javnosti i na društvenim mrežama. Veliki broj predmeta koji traju predugo, ali i kršenje etičkog kodeksa kojeg bi svaki sudija morao da se pridržava, problemi su koji su gotovo svakodnevica u velikom broju predmeta, a koje pominju oštećene stranke, ali i advokati.

Nedavno je i ombudsman Zoran Pašalić naveo da je sve više pritužbi na rad pojedinih sudija.

Moraćemo da radimo na oblastima koje su za Srbiju zacrtane kao problematične. To podrazumeva poboljšanja u sferi pravosuđa, i ovde je vrlo važno naglasiti da nikome ne pada na pamet da se meša u nezavisno sudstvo, ali ombudsmani mogu da pružaju pomoć da se reše problemi dužine trajanja postupka, zloupotrebe procesnih ovlašćenja i neizvršenja sudskih odluka – izjavio je Pašalić.

NEKI NE ZASLUŽUJU FUNKCIJU

Šta je problem u sudijama koji dovodi do nepoverenja građana u njih? 

Nemanja Nendadić iz „Transparentnosti“ objašnjava da su sudije u nekim oblastima i dalje previše opterećene velikim brojem predmeta, te i da se to sigurno odražava na kvalitet i efikasnost njihovog rada. Ali:

U praksi se pokazalo da zakonski mehanizmi od političkih i drugih uticaja ne obezbeđuju u onoj meri u kojoj bi trebalo da bude. Takođe, problem pravosuđa, kako sudija tako i tužilaca, jeste to što mehanizmi disciplinskih odgovornosti i vrednovanja rada takođe nisu dovoljno efikasni tako da sigurno ima i ljudi u pravosuđu koji ne zaslužuju da budu na tim funkcijama – kaže Nenadić.

On ističe da bi Visoki savet sudstva, kao i Državno veće tužilaca, trebalo da budu efikasniji i da sa javnošću podele kako sistem disciplinske odgovornosti funkcioniše.

Činjenica je da su mnogi građani nezadovoljni efikasnošću i kvalitetu rada sudova, pa političari mogu da koriste to nezadovoljstvo kako bi oni, umesto pravosudnog tela mogli da odlučuju ko tu treba da ostane, a ko ne – ističe on.

Da bi se o problemima u pravosuđu, ali i sudijama trebalo više govoriti smatra i Milan Antonijević iz „Jukoma“.  Prema njegovim rečima, ono na šta bi trebalo posebno da se obrati pažnja jeste da se pospeši da se sa velikom odgovornošću pristupa poslu, te i da disciplinski postupci koji se vode protiv sudija ne budu samo pro forme.

Brojkama i pritužbama treba motivisati građane da otvoreno govore šta se dešava, da i sudije pokrenu pitanje odgovornosti. Na taj način će se pravosuđe boriti za svoju nezavisnost jer Ustav predviđa izmene u tom pravcu. I samo pravosuđe jednoglasno traži nezavisnost onih koji učestvuju u postupcima – ukazuje Antonijević i ističe da svaka grana vlasti kada se zapostavi, gomila probleme.

U tom svetlu treba čuti glas o menjanju percepcije građana – da se ogroman broj predmeta koji se nagomilao reši, a onda da se govori o pravdi, jednačenosti, unapređenju rada sudova – objašnjava Antonijević.

Visoki savet sudstva, kao najvažnije telo u sudstvu, navodno pokušava da odvoji „trule jabuke“ od ostalih sudija.

U tom smislu, navodi se primer sudije Osnovnog suda koja je primila mito od 2000 evra kako bi namerno napravila grešku u prvostepenoj presudi i time omogućila oslobađanje krijumčara ljudi.

Dotična je vodila postupak u kojem su bila dva optužena lica. Nepravosnažnom presudom jedan od njih je dobio uslovni otpust, dok je drugi osuđen na kaznu zatvora. Upravo taj drugi, osuđen na zatvorsku kaznu, bio je akter priče o primanju i davanju mita.

Takođe, Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je osudio na godinu dana kućnog zatvora uz elektronski nadzor (nanogicu) sudiju Prekršajnog suda u M. P. zbog primanja mita od 100 evra, i izrekao mu meru zabrane obavljanja poslova u pravosuđu od pet godina. Plazinić koji je radio kao sudija bio je uhapšen 18. marta u akciji „skener“ 2016. godine u kojoj je istog dana slobode lišeno ukupno 46 osumnjičenih za različita koruptivna dela. Imao je nadimak „sudija 200 evra“ zbog korupcije po kojoj je bio poznat.

Predsednik Višeg suda u obližnjem Šapcu uhapšen je krajem 2016. godine jer je kao predsednik suda zloupotrebio službeni položaj na taj način što je omogućio usvajanje vanrednog pravnog leka, zahteva za ponavljanje krivičnog postupka iako za to nije bilo osnova i tako omogućio da osuđenik izbegne stupanje na izvršavanje kazne zatvora u trajanju od sedam meseci na koju je osuđen pravnosnažnom presudom Višeg suda Šapcu 2014.

BIKINI SUDIJA

Najpoznatiji slučaj tokom prošle godine odnosio se na sudiju Mariju Janićijević (38) iz Vranja, koja je javnosti poznata po provokativnim fotografijama, na kojima polugola pozira na društvenim mrežama, ali i gomili nerešenih i zastarelih slučajeva, pre nekoliko meseci pokrenut je disciplinski postupak.

(Bojana Bogosav/Blic/M.Milivojević)

1 COMMENT

  1. Stanje u sudovima posledica je višedecenijskih političkih pritisaka i mešanja u rad ove institucije, ali i neefikasnosti naših zakona, koji pružaju mogućnost da se sporvi, čak i oni najbanalniji, vode do besvesti. Najbolji kadrovi su napustili sudove i otišli u advokaturu. Rešenja problema je jednostavno. Osloboditi sudove bilo kakvih uticaja politike, birati sudije na doživotne funkcije, kako bi se izbegao strah od reizbora i mogućnosti ucenjivanja u tom smisliu i promenuti zakone-učiniti ih preciznijim, operativnijim. Nije to teško, samo je pitanje političke volje da se naprave jake i nezavisne institucije sistema. Nažalost, te želje nema, jer bi to značilo gubitak dela političke moći za pojedince i stranke. Celokupni državni aparat treba profesionalitzovati, od nivoa zamenika ministara, pa na niže. U demokratskim društvima to je odavno tako-vlast se menja, ali profesionalci ostaju i rade svoj posao. Kod nas i baba sera mora biti u vladajućoj stranci.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here