DISKRETNI ŠARM “ELITE SIRMIUMA”: Bez izvinjenja zbog omalovažavanja srpskih žrtava!

1
3568

Između zabune oko datuma i okupljanja prijatelja bez mnogo kontakta sa svetom koji ih okružuje, odvija se radnja kultnog filma “Diskretni šarm buržoazije”. Zašto orgijanje samozvane i ničim izazvane elite Sirmiuma, organizovano pre desetak dana, podseća na ovu Bunjuelovu crnu komediju snimljenu još sa početka sedamdesetih godina prošlog veka?

Delimično zbog zabune sa vremenom, jer i junaci ovog filma su na dogovorenu večeru došli dan kasnije, a moglo bi se reći da su i naši “sirmijumski junaci” od svih dana u godini izabrali za svoje “Dane Sirmiuma” možda poslednja tri koja su smeli izabrati – upravo dane patnje, stradanja i bede srpskog naroda na prostoru NDH.

Ipak, ono što impresionira (na neki ružan način) autora ovog teksta je bezobzirnost sa kojom se organizatori sirmijumskih lumperajki odnose prema činjenici da su svojim orgijaškim perfomansima pokušali da omalovaže ubijanje i žrtvu svojih sunarodnika, kao da je reč o nekim nebitnim ljudima, nekom plebsu dostojnom prezira, ubijanju u slavu cara Rima, kao da su glave samozvane “elite sirmiumske” iznad glava ostalih Mitrovčana.

Baš kao što su o sebi mislili pripadnici buržoazije u filmu pomenutom na početku ovog teksta!

PREPORUKA: (https://mitrovica.info/sramota-rimskim-togama-prekriveno-secanje-na-8000-ubijenih-srba/ )

Svako ko ima, makar malo samopoštovanja, dostojno će se odnositi prema žrtvama ustaškog režima koji je, tokom Drugog svetskog rata, samo u Sremu ubio skoro 10 hiljada Srba jer se nisu poklapali sa sumanutom idejom etnički čiste države.

I dok se Hrvati i dan danas svojim koljačima nesmetano klanjaju u Blajburgu, a Bošnjaci svake godine iskopavaju poneku (ko zna čiju) kost ne bi li podsetili svet na Srebrenicu, jedino se mitrovački kulturno-prosvetno-turistički partijski šljam trudi da omalovaži i sakrije pod skute zaborava žrtve naših predaka.

I sve to u ime Rima i Sirmiuma, sa kojim nemamo baš nikakvu vezu, osim što su naši preci, Sloveni, zajedno sa Avarima, zapalili taj grad. Po toj logici bi mogli i Šiptari da, u nekoj budućnosti, obeležavaju npr. “Dane Dečana i Pećke patrijaršije”, nakon što isele i poslednjeg Srbina iz Metohije. I umesto svojih kečeta, stave srpsku šajkaču na glavu, jednako kao što današnji varoški skorojevići oblače rimske toge ne bi li nahranili svoju idiotsku potrebu da budu ono što nisu, a posle, ko zna, u nekom diskretnijem okruženju, učestvuju i u jednom pravom, čistokrvnom rimskom leptiranju, po principu “ko koga”.

Sve za kulturu, za koju su, cenim, oni najpozvaniji!

To što su pravoj srpskoj eliti, Savi Šumanoviću i drugima, upravo tih dana pre 77 godina, lomljene kosti i što su polumrtvi posipani krečom – to sirmiumsku elitu ne dotiče, jer oni ne žive u prošlosti, kao neki tamo primitivci. Osim ako ta prošlost nije rimska!

Ne znam šta će lokalnim partijskim stručnjacima za kulturu, istoriju, arheologiju, turizam i ostale oblasti iz edicije “lezi lebe da te jedem” pasti još na pamet da obeležavaju, u nameri da privuku, makar jednog, turistu kojeg bi posle fotografisali kao dokument njihovog sampožrtvovanog rada, ali ne bi me iznenadilo da se ta manifestacija (slučajno!) održi baš 10. aprila, na dan kada je stvorena Pavelićeva NDH.

Jer, kad su početkom avgusta, u dane sećanja na “Oluju”, mogli na plaži držati časove sambe, a žongleri na gradskom trgu zabavljati decu, a pri kraju istog meseca, pohodnim danima sirmiuma, uz trbušne plesačice, obeležiti noći srpskih suza, boli i jauka, kada je ustaška kaznena ekspredicija Viktora Tomića žarila, palila i ubijala po Sremu, što ne bi naši odnarođeni kulturni radnici, na neki blagougodan način obeležili i (ne)delo zvano NDH.

Diskretnim šarmom svirke “Thompson tribute benda”? Obučeni u crne košulje?

(Milan Milivojević)

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here