Jedna fotografija starog Srema izazvala buru nostalgije: Ovako su nekad izgledale sremske kuće

0
133

Jedna stara fotografija iz Berkasova, snimljena davne 1903. godine, privukla je veliku pažnju korisnika društvenih mreža i izazvala čitav niz nostalgičnih komentara. Na crno-beloj fotografiji vidi se široko dvorište i dugačak, prizeman objekat sa karakterističnim tremom i nizom lukova. Pod velikim krovom od trske, koji gotovo prekriva čitavu kuću, odvijao se svakodnevni život jedne sremske porodice. Ispred kuće nema asfalta, automobila ni savremene ograde – samo zemljano dvorište, drvo i ljudi koji su zastali pred objektivom nepoznatog fotografa.

A upravo ta jednostavnost današnjim posmatračima možda najviše privlači pažnju.

Fotografija je, za više od jednog veka, sačuvala delić sveta koji je gotovo nestao. Svet u kojem je kuća bila otvorena prema dvorištu, u kojem je trem bio produžetak doma, a veliki krov čuvao ukućane i od sunca i od kiše. Na njoj se mogu primetiti i predmeti svakodnevne upotrebe, nameštaj i tkanine koje su visile ispred prostorija – sitnice koje danas imaju vrednost istorijskog dokumenta.

Ovo nije samo fotografija, ovo je Srem koji više ne postoji“, jedan je od mogućih razloga zbog kojih je prizor toliko snažno odjeknuo među onima koji su ga videli. Posebno su emotivno reagovali ljudi poreklom iz Srema, podsećajući se na priče svojih baka i dedova, stare kuće, velika dvorišta, čardake, bunare i letnja okupljanja pod tremom.

Nekima je fotografija probudila sećanje na kuće koje su i sami nekada gledali, dok su drugi u njoj prepoznali ono što su im o starom Sremu pričali njihovi preci. Berkasovo sa ove fotografije više nije samo geografsko mesto. Ono je postalo uspomena.

Prošlo je više od 120 godina od trenutka kada je fotograf pritisnuo okidač. Ljudi sa slike odavno nisu među živima, njihove priče su uglavnom zaboravljene, a mnoge kuće iz tog vremena nestale su ili promenile izgled. Ali fotografija je ostala.

I možda je upravo zbog toga toliko dragocena – jer nas na trenutak vraća u Srem koji ne možemo više da posetimo, ali možemo da ga vidimo. Jedan kadar, jedno dvorište, jedna kuća – i čitav vek istorije pred nama.

(SMP) 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here