Nekada se u sremskim selima čekalo u redu za posao, vikendom nije bilo mesta u kafanama, a školska dvorišta bila su puna dece. Danas, u mnogim mestima oko Sremska Mitrovica, Ruma i Šid, ljudi kažu da se posle osam uveče čuje samo lavež pasa. Mladi odlaze, kuće ostaju prazne, a čitava sela u Sremu polako tonu u tišinu.
„Nije problem što mladi odlaze. Problem je što slabo ko i ne planira da ostane”, kaže jedan meštanin Bosuta dok pokazuje niz zatvorenih kapija i zaraslih dvorišta. U pojedinim sremskim selima danas ima više praznih kuća nego dece u školi.

„Radimo za minimalac, a gledamo slike iz Nemačke”, dodaje sagovornik. Mladi iz Srema poslednjih godina masovno odlaze u Austriju, Nemačku i Sloveniju. Neki odlaze zbog plata, neki zbog sigurnosti, a mnogi jednostavno zato što ne vide budućnost. Dvadesetčetvorogodišnji mladić iz Vognja kaže da je završio školu, radio u tri firme i na kraju odlučio da ode:
„Ovde radiš ceo mesec i nemaš ništa. Tamo bar znaš za šta radiš.”
Slične priče čuju se širom Srema. Najviše odlaze zanatlije, vozači, medicinski radnici i mladi bračni parovi. U školama je sve manje đaka. Nastavnici upozoravaju da su odeljenja sve praznija. U nekim selima broj dece prepolovljen je za deset godina.
„Nekada smo imali po tri odeljenja u generaciji. Sad jedva sastavimo jedno”, kaže jedna učiteljica iz Vojke. Roditelji koji ostaju često planiraju da decu pošalju dalje čim završe školu. Prazne kuće prodaju se za cenu polovnog automobila, a u pojedinim mestima stare kuće mogu da se kupe za nekoliko hiljada evra. Problem je što — nema ko da ih kupi.
Na ulicama se vide zatvorene prodavnice, zapušteni domovi kulture i igrališta bez dece. Stariji meštani kažu da je najteže vikendom:
„Nema više muzike, nema fudbala, nema omladine. Samo sahrane i groblje puno.”
Ima li Srem budućnost? Iako lokalne vlasti najavljuju nova ulaganja, industrijske zone i pomoć porodicama, mnogi građani smatraju da se selo prazni brže nego što pomoć stiže. Srem još ima plodnu zemlju, dobar položaj i tradiciju, ali pitanje koje sve češće postavljaju ljudi po selima glasi:
„Ko će ovde živeti za dvadeset godina?”
Jer najveći problem više nije odlazak ljudi. Najveći problem je što odlazak postaje normalan.
(M. Milivojević)



