DUŠAN (19) JE PREGAŽEN NA 200 METARA OD KUĆE: „Samo želim istinu, pravde nema!“- kaže njegova majka

0
5000

Dušana Mićića (18) iz Sremske Mitrovice, kobnog 9. juna 2019. godine ubio je njegov vršnjak. On je bio na biciklu, dok je M.A. vozio BMW i udario ga. Porodica preminulog pravdu u ovom slučaju čeka već pune dve godine.

Marta Micić, majka preminulog Dušana, seća se dana kada je njen sin poginuo na samo 200 metara od kućnog praga. Izlazio je iz sporedne ulice i prelazio nasip preko reke oko 20.40 sati, kada je iz glavne ulice izleteo automobil koji ga je pokupio svom silinom. Te večeri je krenuo kod devojke, ali nikada tamo nije stigao. Još jedan mladi život ugašen je bez razloga.

Svako ko je tada vozio tom ulicom, trebalo je da smanji brzinu, zbog svadbe i parkiranih automobila sa strane, vidljivost je bila smanjena. Mog Dušana je udarilo drugo dete, koje je u tom momentu imalo probnu dozvolu. Četvoro dece bilo je u tom automobilu, nije bilo osobe koja bi nadzirala vozača, kao što je zakonom propisano. Na sve to, vozio je BMW koji ima daleko veću kubikažu od one koju je sa probnom dozvolom smeo da vozi – priča Marta Mićić, majka poginulog dečaka.

To četvoro dece iz automobila, kako dodaje, poznavalo je Dušana. Sve se odigravalo u blizini njihove kuće, uviđaj, dolazak policije i hitne, okupio se i narod, ali niko im nije javio da se njihovom sinu desila strašna tragedija. Tek je posle nekog vremena devojka posumnjala da se dešava nešto čudno jer Dušan nije dolazio, niti se javljao. Slala mu je poruke, „gde si do sada, brinem“ i zvala više puta. Na kraju se na njegov telefon javio tehničar hitne pomoći i obavestio devojku da je Dušan doživeo sabraćajnu nesreću i da je u besvesnom stanju na putu do bolnice. Devojka je ubrzo obavestila prodicu šta se desilo. Dušan je transportovan za Novi Sad, ali je ujutru izdahnuo. Bio je moždano mrtav, no srce mu je zbog adrenalina i šoka kucalo sve do 6.10.

Veštačenje je najpre izvršeno bez obdukcionog nalaza i utvrđeno je da je automobil išao brzinom od 57 kilometara na sat, a da je moje dete na biciklu vozilo oko 12 kilometara na sad. Veštak je sebi dao za pravo da za nesreću krivi moje dete. Kasnije je uradio novo veštačenje, nakon obdukcionog nalaza u kom je naveo da je Dušan preminuo od posledica povreda. On je bio zdrav, prav, snažan, sportista. Neko ko je vozio 57 kilometara na sat nije mogao da mu zada tako teške povrede – tvrdi Marta.

U nalazu i mišljenja veštaka sudske medicine piše da je Dušan „zadobio pukotinasti prelom kostiju baze lobanje, tačkasto krvarenje u tikvu malog mozga i moždanog stabla, rascepe i nagnječenje tkiva levog plućnog krila, kolaps – bezvazdušnostiva pluća sa leva strane, obostrani prelom rebara, prelomi trnastih nastavaka grudnih pršljenova, prelom leve ključne kosti, nagnječenje mekih tkiva u levom čeonom predelu, u predelu levog obraza, u levom lopatičnom predelu, sa leve bedrene strane i na spoljašnjoj strani levog skočnog zgloba.”

Taj dan se čula ogromna škripa kočnica pod ručnom, muzika je tukla iz automobila. Ceo dan je divljao automobilom. Stajala sam napolju, otac je prokomentarisao da će ili udariti u banderu, ili će pokupiti nekoga. Nisam mogla ni da sanjam da će da udari moje dete. U izveštaju sa mesta nesreće pisalo je da nije bilo tragova kočenja, ali je suprug ujutru rano otišao i fotografisao tragove. To nam je posle u procesu polupriznato. Rečeno je da taj promer točkova može da odgovara automobilu, ali da nije 100 posto potvrđeno – nastavlja Marta.

Snaja Magdalena kaže da se od tog dana bore za istinu. Kao porodica su razočarani i besni u sudstvo u Srbiji. Ubeđena je da je vozač zaista išao tom brzinom kojoj je naveo veštak, Dušan bi danas bio živ. Ne očekuju da momak koji je vozio BMW leži u zatvoru, niti im je to cilj, žele samo da stignu do pravde. Mladić koji je udario Dušana saslušan je i pušten iste noći, nije testiran na alkohol i narkotike. Na veštačenje su se žalili, kao i na rad tužioca, ali je ta tužba odbijena, kao i krivična prijava protiv mladića koji je udario Dušana.

Nisam majka koja priča okolo da želi da linčuje tuđe dete. Ja tom detetu ne želim ništa loše, samo da snosi odgovornost za svoj deo krivice. Više tražimo istinu nego pravdu – rekla je Marta.

Jednom nedeljno kaže porodica obilazi Dušanov grob. Deca su mu napravila mural u kraju i organizuju turnir u njegovu čast. Uspomena se čuva.

OVDE MOŽETE SLUŠATI SMART RADIO

(Blic)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here