KOJEŠTARIJE: ‘Ajde, i pamet u glavu!

0
1675

RAKIJA I BELI LUK – Univerzalni i najbolji lek za sve boljke. Babamicin najšireg spektra dejstva. Može da se nabavi i bez recepta, i ima ga u svakoj kućnoj apoteci. Lako je dostupan u slobodnoj prodaji, a mnogi ga sami prave/uzgajaju. Koristi se podjednako i u kombinaciji i svaki pojedinačno. Za spoljnu i unutrašnju upotrebu. Nema nikakve interakcije između komponenti, a, takođe, nisu uočene nikakve kontraindikacije. Neželjena dejstva su kratkotrajna i prolazna. Preventivno ga mogu koristiti i potpuno zdrave osobe. Većina koristi ovaj medikament isključivo da bi postigla neželjena dejstva, što, često može da dovede i do veoma teških oblika  zavisnosti. Jedino dokazano efikasano sredstvo protiv najveće srpske pošasti – promaje.

PIŠE: Marina Kitanović Vasić

Rakija može da ima više podvrsta i varijeteta, a u  terapeutske svrhe najčešće se koristi tzv. “komovica“. Pošto se peče od komine grožđa, nije šteta ako se baci, i zato je preporučena za upotrebu spolja. Ostale rakije, od šljive, kajsije, dunje, jabuke, koriste se isključivo za unutrašnju upotrebu.

Beli luk je uvek samo beli luk, ali je neophodan kao dopuna dejstva mučenice.

SKRIBOMANIJA – U Srbiji to je neizlečiva, i veoma rasprostranjena bolest, skoro da se može smatrati endemskom. Osoba se inficira još u detinjstvu, negde oko sedme godine, a zatim sledi dug period inkubacije, od 8-10 godina. Znaci bolesti se obično ispoljavaju u periodu pohađanja srednje škole, a kao okidač služi neoprezno izrečena pohvala profesora književnosti: “Divno napisan pismeni zadatak.“ Od tog trenutka, talentovana ili ne, osoba počinje da piše, najpre poeziju, a zatim i prozu, sa tendencijom da jednog dana napiše i čitav roman. Dosađuje prijateljima, rođacima, neprestano im čita svoja dela, pita ih za mišljenje, i očekuje da svi daju pozitivnu ocenu, da budu ushićeni njegovim/njenim pisanjem. Obilazi izdavače, moli i kuka da, makar pročitaju njegova pisanija. Obraća se svima, koji osim što znaju da se potpišu, mogu uspešno da razlikuju glagol od imenice ili prideva. Najgori oblik ove bolesti imaju oni koji se bave književnom kritikom. Vrhunac skribomanije, i znak da je bolest uhvatila maha, je trenutak kada skriboman počne da citira samog sebe! Jedino u ovom slučaju, tradicionalni srpski lek za sve, svašta i svakoga, rakija i beli luk, nema nikakvo dejstvo, i pored redovne i striktne upotrebe.

BIRO – Milozvučna reč, pozajmljena iz francuskog jezika, koja se nekada koristila da se njome zameni isto tako umilna i ušima prijatna latinska imenica, kancelarija. Najverovatnije je u naš jezik došla preko ruskog, mada to ne mogu da tvrdim sa sigurnošću. U svakom slučaju,  nije se ukorenila, osim u nazivu dve institucije, od kojih jedna već odavno ne postoji na našim prostorima. Biro za izgubljene/nađene stvari i Biro za nezaposlene.

“Što izgubiš, ne traži! Što nađeš, ne kaži!“

Iz ovoga se jasno vidi kakva je sudbina prve od dve navedene institucije. Ali, zato ova druga ne posustaje, naprotiv, sve je moćnija, organizovanija i besmislenija. Menjala je više puta svoj naziv, i reč biro se odavno ne povezuje sa njenim zvaničnim imenom. U kolokvijalnom, svakodnevnom jeziku, međutim, niko je drugačije i ne zove.

“-Gde ćeš?

-Idem na biro.“

Zašto se, uopšte, ide tamo?

Pa, da se javiš, kažeš lepo “Dobar dan“ i “Doviđenja“, i da ti narede kad opet da dođeš da se (pri)javiš, uz obaveznu pretnju, da ne kasniš, jer ima da te brišu iz liste prijatelja, ako odocniš samo minut i po i tr’es dve sekunde. A pri tom ti ne ponude ni kafu da popiješ! Bezobrazluk! Eventualno, mož’ da sedneš, ali nije obavezno. To je mesto gde se zapošljavaju žene, ćerke i švalerke, i poneki tatin sin, a nezvanični naziv radnog mesta im je “bubreg u loju“. San svake nezaposlene osobe je da bude deo te ekipe, zato što je njima u opisu posla da teraju druge da sami traže zaposlenje. Jer, bože moj, “kako mi da vam nađemo posao, to morate sami!“ Pa za koj’ andrak me onda svaka tri meseca masirate da vam dolazim na noge!?

“….’AJDE, I PAMET U GLAVU!“ – Najkraći priručnik za seksualno vaspitanje. Prenosi se isključivo usmenim putem i kroz narodno predanje. Da je neko bio voljan da ga publikuje, samo bi sakupljao prašinu i moljce po knjižarskim policama. Generacije  majki ispraćale su svoje ćerke ovim rečima, kad se ove zadevojče i počnu da izlaze. Majka, ponosna na lepotu svoje mezimice, posmatra je dok se ova oblači, češlja i šminka. Na kraju, kada je sopstveno divljenje prema svome čedu dovede u stanje levitacije, uz zaljubljeni osmeh izgovara: “Ajde, sad, i pamet u glavu!“ Nakon toga, nema replike, diskusije ili, ne daj bože, protivljenja. Mezimica se tu štrecne, pocrveni, a i uvredi se po prilici, ali ne ispoljava osećanja, jer svakog časa može da padne presuda: nema izlaska!

Oba subjekta vrlo dobro znaju kakve konotacije nosi ova kratka rečenica. I prećutno pristaju da ovim zapečate ugovor i konvenciju o granicama pristojnosti i o tome šta se sme, a šta ne. Tako je u teoriji. A praksa? Kršenje ovog pakta uobičajena je pojava, ali i o tome se, po nepisanim zakonima o porodičnim odnosima, ne diskutuje. Da bi oni i dalje ostali dobri! Da  se uvek poštovalo to “pamet u glavu“ mnoge porodice ostale bi bez naslednika. 😉

SNEG – Jedno od tri agregatna stanja vode, kako nas uče u školi. Lepa pojava na razglednicama i neizbežna na novogodišnjim čestitkama. Takođe služi za izazivanje opšteg kolapsa u saobraćaju. U ovim krajevima poznatiji kao elementarna nepogoda, koja se uvek dešava u nepredviđeno vreme. Najviše mu se iznenadimo u decembru, januaru i februaru, a tokom ostalih meseci, naročito u junu, julu i avgustu, uopšte nas ne čudi što ga nema.

KIŠA – Veoma čudna atmosferska pojava. Zadužena za izazivanje opšteg nezadovoljstva, bez obzira na to da li je prisutna ili ne. Dok ne padne: “Uh, da ‘oće da ljuljne jedan pljusak, crkavam od vrućine!“ A kad konačno počne da silazi: “Jao, dokle će da pada?!“ Ako je nema u onoj količini koliko je neko zamislio da je potrebna: “Pih, nije ni prašinu pokupila!“ Ako je ima previše: “Muka mi je od ove kišurine!“ Kao nuspojava javljaju se bare, lokve i blato. Njih koriste vozači da bi prikazali koliko su vešti u vodenom slalomu, a pešaci u tom slučaju dobijaju gratis tuširanje. Sve u svemu, bal na vodi!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here